Daklem, ove zime sam preselio u mesto udaljeno 180 km i to uz pomoć svog Rešoa Boje Bež pa mu kao omaž otvaram ovu temu.
Nabavljen u septembru 2008. za poštenih 750 evrića naizgled u dosta dobrom stanju – sipaj i vozi. Farba još sjajna, limarija veoma dobra osim što na krovu i haubi ima udubljenja od grada (leda, tuče), ali bez oštećenja farbe i jedna brazda na desnoj strani, takođe samo lagano udubljenje bez oštećenja farbe. Unutrašnjost pristojna, mada su sedišta prekrivena presvlakama i nisu u baš predobrom stanju, ali mogu da posluže. Ukratko karoserijski i šasijski zdrav, lep stock bež Renault 4 GTL 1991. godište. Pod gasom (kad se doda gas, ne kad sam ja pod gasom) relativno pristojan (potreban mali, mali sauh), na kočnici dosta dobar, upravljanje pristojno.
Promenio prednje gume – Tigar sigura 145/80/13 (sad mi žao što nisu 135-ice, ali nisam ih tada našao). Snimio trap (dobar). Nasuo čorbu i piči. Potrošnja goriva (videće se kasnije zašto naglašavam goriva) relativno visoka, ali podnošljiva za Beogradski saobraćaj – oko 9-10 litara u zavisnosti od gužve, a na otvorenom manje od 5,5 l/100 km.
Megjutoa: potrošnja ulja i svećica za ne verovati. U prvo vreme nisam ni obraćao mnogo pažnju. Kad mi je crkla prva svećica mislio sam: OK, stara, zamenio i piči, ali problem se javljao i dalje. Promenjen ceo komplet svećica jednom, pa još jednom i onda sam počeo da menjam po jednu kad vrisne, a bogami dešavalo se na 100-200 km. Ne šalim se. U međuvremenu sam (konačno!) primetio da mi i ulje nestaje magično brzo i da oni koji voze iza mene drže neobično veliko odstojanje. Na početku sam mislio da negde pušta ulje, pa podmeći kartone, meri, analiziraj, kukaj po forumu... Kad sam se malo udubio u tu pojavu shvatio sam da iza sebe vučem oblak plavog dima. Onda sledi samozavaravanje: možda su vođice ventila, probaj aditive... džaba. Dijagnoza: Produvao kao zmaj. Da, znam, trebalo je da to proverim kad sam ga kupovao, ali nisam jer sam ga uzimao od poznatog mi čoveka za kog nisam verovao da bi me zeznuo toliko da mi ne kaže: "dobar je, ali na 100 km troši 9 litara goriva, 2 decilitra ulja i jednu svećicu!", ali to nije poenta priče. Na ovom mestu se još jednom izvinjavam zbog oblaka plavog dima svima koji su na aprilskom okupljanju 2009. vozili iza mene: praštajte. I sad, šta dalje? Da ga prodajem, ne bih dobio ni 400 evra za auto sa tako propalim motorom, a da ja nekog varam i muljam niti umem niti hoću. "Novi" motor, mačak u džaku i pored toga još bar 200 evrića troška, promena papira (znam, suzdržite se). Da ga utepam – ne mogu, drag mi ..bo on mater svoo-ju. Ništa, teraj, dosipaj ulje i menja svećice dok se ne nađe više para za transplantaciju motora. I onda od prijatelja iz Sombora dobijem preporuku za izvesnog majstora Miću koji nekom magijom sređuje produvale motore, a radi uglavnom Četvorke. Cifra ispod 200 evra. Hm... Pošto sam inače vezan za Sombor rešim u avgustu 2009. da krenem, pa opa ili tropa. Ni pre ni posle operacije ga nisam pitao šta će odnosno šta je uradio: Ako je uspeo, alal vera, ako nije - ..biga.
I, da vam kažem: uspelo je. Nakon 2500 km sam po preporuci pomenutog majstora promenio ulje i neposredno pre toga je nivo na "dipstiku" tj meraču bio malo iznad gornjeg zareza kao što je bilo i po završetku popravke. Od tad se smanjila i potrošnja (goriva, jašta) na nekih 7,5 do 8 (beo)gradske vožnje, otvoreno nešto oko 5,2 l/100km. Od tada prešao 5000 km uglavnom zahvaljujući preseljenju u SO koje je moj Rešo junački izneo na svojoj šasiji: od kornjača do veš mašine.
I tako, to je sad jedan lepo utegnut R4, fino ide, (ne znam koliko brzo, nisam ter'o preko 115km/h, ne zato što ne bi mogao, nego nije me zanimalo) valjalo bi da se poradi na zadnjem levom krilu, da se podese svetla i tako, svakodnevna podešavanja.
Toliko za sada, a bilo je tu još epopeja no o tom drugom prilikom.