Eto mene posle duze pauze. Sinoc se vracao sa slave iz Brestovca oko 23i30.
Pocelo da ledi ja probao par puta na kocnicu vidim nije strasno. Na ulazu u Omoljicu vidim cakli se krivina smanjim gas i nastavim. Poce auto odjednom da krivuda. Otimao se ja tako nekih 150m. Sve mislim ispravicu se ali ne ide nikako.Vidim nosi me pravo na neki auto parkiran uz samu ivicu puta. Vidim nemam izbora moram na kocnicu. Zakocim ,okrene se auto pretekne me zadnji kraj, uletim u kanal i prevrnem se na bok sa vozaceve strane.Ugasim motor odmah. Na srecu bili smo vezani sin i ja, on visi iznad mene na mestu suvozaca (drzi ga pojas).Nista mu nije hvala bogu. Otkacim ga i on se ispuze kroz svoja vrata. Odvezem ja i sebe a ne mogu da izadjem zaglavila mi se torbica izmedju vrata i sedistai drzi me kajis preko ramena.Skinem jaknu i iskobeljam se nekako.Izadjose dva momka iz kuce (culi buku)i zaustavi se jedan beli jugo vozac pita kako moze da pomogne.Kazem ajde da probamo da vratimo auto na tockove.Vratimo ga nekako ,sacekam par minuta da se slegne ulje ,zaverglam par puta i rendja upali.Onako slupanog i krivog ga dovezem kuci(svaka mu cast stvarno je zilav).
Videcu ovih dana da ga nekako isteglim i dovedem donekle u liniju.
Zelim jos jednom da se zahvalim momcima koji su mi pomogli sinoc (mozda i procitaju ovo).
Takodje zelim da upozorim ostale da se cuvaju zaledjenog kolovoza ( posle 20 godina vozackog iskustva)nije mi izgledalo da idem brzo ali sam se zestoko prevario.
Evo fotke: